JOSEPH PALMER Čovjek koji je završio u zatvoru jer je nosio bradu kada ona nije bila u modi

Donosimo jednu priču koja je iznimno neobična za današnje pojmove, a u vremena kad se na neki način od pojedinih članova društva i očekuje da budu drugačiji, da učine nešto što nitko nije, te da na neki način daju temelje za nove pokrete u modi, nove trendove u društvu i slično.

Zadnji takav trend, ali i dugogodišnji stil pojedinaca, a koji je vezan uz našu priču, odnosno priču Josepha Palmera, su upravo bradonje koji svojim bradama odskaču od prosjeka mase.

1720. godine brade su bile stvar prošlosti, drugim riječima izašle su iz mode diljem Sjedinjenih Američkih Država. A bila su to vremena kada je bilo teško biti jedinstven, jer svatko tko se na ovaj ili onaj način, pa i puštanjem brade kada to nije bila društvena norma, isticao iz mase bio je proglašen luđakom, heretikom. Što pak se ticalo bradonja, svatko onaj tko bi je nosio u to vrijeme bio bi proglašen prljavim ekscentrikom s nedostatkom osobne higijene.

Iskopali smo jednu zanimljivu priču o Josephu Palmeru koji je nosio bradu, a u vremena kada to nije bilo poželjno. Naime, Palmer je bio ratni veteran iz 1812. godine, živio je mirnim farmerskim životom u malenome selu NoTown u blizini Fitchburga u Massachusettsu. Njegov mirni život prestao je s danom kada je odlučio pustiti bradu.

Palmer nakon toga više nije bio prosječan muškarac, sumještanin, naprotiv bio je meta ismijavanja, pa čak i meta fizičkih napada, a kako je vrijeme pokazalo i meta zakonodavstva onoga vremena.

Naime, on je 1820 godine nosio već podužu bradu. Pustio je i nosio bradu u vremena kada to nije bilo poželjno, a bilo je čak i uvredljivo za ostale sumještane.

Zvali su ga “Stari židov”, a smatrali su da zaudara, da je prljav i da je u najmanju ruku ekscentričan. Dolazilo je do toga da je bio česta meta maltretiranja, ispitivanja o njegovoj bradi, o razlozima, no to ga nije spriječilo da i dalje nastavlja njegovati svoj stil.

Kada ga je jedan uglednik iz Fitchburga pokušao nagovoriti da se obrije i sredi i to riječima:

Palmere, zašto se ne obriješ i ne prestaneš hodati okolo kao sami Vrag?

odgovor Palmera je glasio:

Gospodine Task, zar niste malo pobrkali usporedbe likova? Nikad nisam vidio sliku vladara sumpornih područja (Vraga) s bradom, ali ako se dobro sjećam, Isus je nosio bradu, baš sličnu mojoj.

Lokalno stanovništvo je bilo toliko ojađeno zbog Palmerove brade da su ga jednog dana u svibnju 1830. godine napala četvorica muškaraca opremljena britvama za brijanje te škarama, a s ciljem da ga obriju. Palmer je bio snažniji i krupniji muškarac te se uspio obraniti, ali je u obrani dvojicu muškaraca ranio u nogu svojim džepnim nožićem.

Kako Palmer zbog brade nije bio baš omiljeni žitelj svoga kraja, na kraju je optužen i osuđen za “ničim izazvan napad” te je kažnjeni s 10 dolara novčane kazne, 40 dolara sudskih troškova, te skoro 700 dolara novčanih obveza proizašlih zbog njegove kazne.

Palmer je naravno odbio platiti kazne, obveze i troškove suda jer je bio žrtva nepravde. Zbog toga je poslan u okružni zatvor pokrajine Worcester na služenje kazne od nešto više od godine dana.

Tijekom tih 15 mjeseci služenja nepravedne kazne u zatvoru, Palmer je vodio detaljan dnevnik o njegovom boravku iza rešetaka.

U svojem je dnevniku tako opisivao sadistička ponašanja tamničara te vlastitu ustrajnost da se protivi naporima društva koje mu želi oduzeti njegove nekonvencionalne navike i razmišljanja.

Prvih tjedana u zatvoru Palmer je bio jako bolestan. Kasnije je bio fizički maltretiran skoro do smrti od strane tamničara, po nekoliko dana nije dobivao hrane, a bio je smještan u samnice i po nekoliko mjeseci. Bio je također i meta napada ostalih zatvorenika koji su ga htjeli pod svom silom obrijati.

Palmer nije bio osoba koja se dala lako uplašiti te je ne samo sebi, već svima ostalima zagorčao život te otežavao njihove naume da ga obriju. Stalno je slao pisma šerifu pokrajine Worcester, Calvinu Willardu. Žaleći se na loše uvjete u zatvoru, slao mu je pakete sa svakim obrokom kako bi ukazivao na loše prehrambene uvjete. No, sve je to rezultiralo dodatnim bijesom tamničara koji su ga na tri mjeseca stavili u najdublju tamnicu.

Tijekom boravka u zatvoru, Palmer je branio svoje pravo na slobodu govoru, izražavanja, branio je svoju nevinost, te ako bi platio kaznu, a što bi ga izvelo iz zatvora, priznao bi krivicu za nešto što nije kriv.

Palmer se redovito obraćao lokalnim nositeljima vlasti koje su naposljetku bili svjesni da kazna koju odslužuje i način na koji se postupa prema njemu daleko premašuju njegovo takozvano kazneno djelo. Da bi izbjegli neugodne situacije lokalne su vlasti slale nekoliko izaslanika koji su trebali nagovoriti Palmera da plati kaznu. Čak su mu bili spremni poništiti 700 dolara obveze ukoliko plati samo novčanu kaznu i sudske troškove.

Ponuda je Palmeru dakako bila neprihvatljiva te je pomalo ironično rekao izaslanicima:

Ako doista nisam sigurna osoba (bolesna) da budem na slobodi, onda ne želim izaći van. Voljan sam ostati zatvoren dok ne budem sigurna osoba za društvo.

Palmer je bio toliko uporan u svojoj odluci da je došlo do toga da ga je sudac koji ga je zatvorio praktički molio da popusti u svome ustrajanju. Sudac je bio toliko već jadan da se obratio Palmerovoj 80 godišnjoj majci da napiše pismo u kojem ga moli da se vrati kući. Nakon ovog niskog poteza suca, Palmer je učinio ono što bi svaki normalan čovjek i učinio, popustio je i platio kaznu.

Joseph Palmer je postao naširoko poznat jer je svoja pisma slao i novinama Worchester Spy koji su vrlo rado objavili njegovu neobičnu priču. Društvo ga je i dalje zadirkivalo, no, sve to skupa, a najviše zatvor ponukali su ga da se aktivira kao politički i religijski reformist.

Joseph Palmer je umro 1873. godine baš u vrijeme kada su brade postale jako popularne diljem SAD.

Dignut mu je nadgrobni spomenik na kojem piše:

“Zakonski gonjen jer je nosio bradu.”

JOSEPH PALMER Čovjek koji je završio u zatvoru jer je nosio bradu kada ona nije bila u modi
Grob Josepha Palmera. Autor Fotografije: Romana Klee