10 neobičnih i pomalo bizarnih romantičnih tradicija

Valentinovo je tu, držimo se polako za rukice, kupujemo cvijeće, bombončiće, poklončiće i tako već pomalo uhodano obilježavamo ovaj dan zaljubljenih.

Barem će tako sljedeća dva dana provesti većina zaljubljenih. No, mnogima od nas ovo je samo još jedna sredina tjedna.

Da malo iskočimo iz ove već ustaljene svakodnevice gdje nam se svakodnevno nude najbolji, najgori, najskuplji, najjeftiniji pokloni za vaše bolje polovice, mi ćemo vam pokloniti nešto puno više, poklonit ćemo vam znanje, malo opće kulture. Poklonit ćemo vam 10 bizarnih činjenica kojima su se kroz povijest obilježavale ljubavi.

Čestitke za vrijeđanje

Baš suprotno čestitkama kojima izražava ljubav svojoj polovici, ove čestitke prenosi uvrede, a najčešće mržnju. Kad nekoga ne volite, štoviše mrzite i želite mu/joj najgore u životu pošaljete mu/joj ovakvu čestitku. Najčešće rađena na jeftinom i lošem papiru, sadrži neku satiričnu grafiku ili fotografiju te nekoliko riječi uvreda i zlih želja. Neke takve čestite su išle u krajnost gdje se primatelj čak pozivao da izvrši samoubojstvo. Target publika su naravno susjedu, šefovi, učitelji, neprijatelji, političari i uglavnom svi koje mrzite.

Nosili su srce na rukavu

Ovo je davno izgubljeni običaj te izreka, a njegov nastanak ima tri teorije. Jedna dolazi iz starog Rima kad bi muškarci tijekom festivala izvukli ime djevojke s kojom će provoditi život sljedećih godinu dana do ponovnog festivala. Njezino bi ime muškarci stavljali na rukav. Najčudnija pak je bila zabrana brakova za vrijeme vladavine Klaudijusa drugog koji je bio uvjeren da su neoženjeni muškarci bolji ratnici, a kao alternativu nudio je parovima privremeno uparivanje.

Drugo teorija proizlazi iz običaja kad su srednjovjekovni vitezovi za vrijeme sportskih okršaja na rukave stavljali neki predmet (obično rupčić) ženske osobe kojoj su posvetili taj okršaj.

Treća pak teorija o nastanku pak dolazi iz Shakespeareove drame Othello kad glavni antagonist Iako kaže “No, nosit ću svoje srce na rukavu…”

Kartice za očijukanje

Krajem 19. stoljeća muškarci su teško mogli razgovarati s damama, a bez prisutnosti njezinih pratitelj. Pa su tako osmišljene kartice za očijukanje koje su služile muškarcima da lakše započnu udvaranje damama odnosno da u tajnosti započnu koketiranje i razgovor s damom koja ima se sviđa. Karticu bi potajno dali dami, a ona bi je sakrila za kasnije čitanje i odgovaranje na poruku te bi je opet potajno proslijedila udvaraču.


Kartice bi sadržavale razne poruke od “Nadam se da ću imati tu čast kasnije Vas vidjeti” pa sve do onih direktnijih “Slobodan sam i neoženjen muškarac i spreman za dobar provod.”

Oko ljubavnika

Krajem 19. i početkom 20. stoljeća parovi iz imućnijih obitelji imali su jednu neobičnu tradiciju poklanjana ljubavnih tokena na kojima bi bilo naslikano njihovo oko. Dakle, taj se token mogao nositi u javnosti i biti vidljiv svima, a bez da otkriva tko je ta osoba koja je ukrala srce nositelja.

Legenda počinje kad je Princ od Walesa, kasnije George VI bio zaljubljen u Mariu Fitzherbert, katolkinju s već dvije rastave iza sebe. Ona mu nije uzvratila ljubav sve dok joj George nije zaprijetio vlastitim samoubojstvom. Nakon toga je odlučila prihvatiti njegovu prosidbu za brak. No ubrzo se predomislila jer kralj ne bi odobrio takav brak, a tu je i bio i problem njezine dvije rasprave. Nakon toga George joj je poslao ljubavno pismo zajedno s tokenom na kojem se nalazila slika njegovog oka. Iz nekog razloga Maria je prihvatila prosidbu.

Praznovjerje budućeg supruga

Kroz povijest mnoge su se dame oslanjale na razna praznovjerja kad je u pitanju bio njihov budući suprug i partner. Praksa u staroj Grčkoj i Rimu je bilo da su se žene okretale pticama kako bi saznale kakav će im biti budući suprug. Ideja je polazila od toga da prva ptica koju neudana dama vidi za Valentinovo označavati karakter njezinog budućeg muža. Ako je dama vidjela zlatnika odnosno češljugara to je bio znak da će se udati bogato, ako je vidjela vrapca onda će se udati za siromašnog muškarca, ali će biti sretna. Crvendać je značio da će se udati za pomorca, a ako pak je to bio djetlić to je bio znak da svadbe neće biti.

>>  RAST EKONOMSKIH POTREBA Kanada do 2020. godine planira uvesti preko milijun stranaca

Objedinjavanje

Za vrijeme kolonijalizma u Americi bilo je popularno takozvano objedinjavanje, a to je značilo da budući par koji se međusobno udvarao bude u zajedničkom krevetu, ali potpuno odjeven i s određenom zaprekom između njih. Ponekad bi bili obučeni i u takozvane torbe za objedinjavanje. I tako sve do braka koji će se održati kad roditelji procijene da su mladi spremni. Nerijetko su u istoj sobi u kojoj bi spavali ljubavnici spavali i njihovi roditelji koji su osiguravali da ne dođe do bilo kakvog nedoličnog ponašanje u krevetu.

Jabuke ljubavi

Jedan prilično neobičan ljubavni običaj dolazi iz Austrije. Naime, prije plesa djevojci bi dali komad jabuke kojeg bi stavljala ispod pazuha. Jabuka je služila kao svojevrsni dezodorans. Nakon što bi ples završio djevojka bi ponudila tom znojem okupanom jabukom svog odabranika. Ako bi joj on uzvraćao osjećaje bez oklijevanja bi pojeo jabuku, što pak je djevojci bio znak da je ulovila svog mladića.

Štapovi za udvaranje

U Novoj Engleskoj na sjeveroistoku SAD-a postojala su oštra i strogo definirana društvena ponašanja koja su znatno otežavala udvaranja. Prema tim pravilima budući se ljubavnici nisu smjeli sastajati na samo, pa su tako dečki nerijetko morali dolaziti damama u kuću ako bi je željeli vidjeti. No, nekad su kuće bila iznimno malo i cijela bi njezina obitelj uz nju sjedila pred vatrom, mladić je također sjedio pred vatrom, ali na suprotnoj strani.

Da bi njih dvoje dobili imalo privatnosti izmišljeni su štapovi za udvaranje. Bili su to drveni šuplji štapovi, duljine 2 do 2,5 metara, te radijusa 2,5 centimetara koji su s jedne strane bili predviđeni za govorenje, a s druge za slušanje. Mladi bi par tako putem tih štapova izmjenjivao poruke i riječi udvaranja te time imao i svoju privatnost jer nitko od ukućana ne bi čuo te poruke. Danas su štapove zamijenili mobiteli.

Ljubavne žlice

U 16. stoljeću u Walesu, ali i drugim Keltskim zemljama postojala je tradicija darivanja ljubavnih žlica. Mladić bi svojoj budućoj odabranici poklonio žlicu koja je bila izrezana od jednog komada drveta samo za nju, a drška bi bila ukrašena te izrezbarena. Darivanje ljubavnih žlica je bilo isto kao i današnje darivanje buketa svijeća. Ako bi djevojka prihvatila žlicu na poklon to je bio znak mladiću da mu je ljubav uzvraćena.

Vjeruje se da odavde proizlazi engleski i izraz za dvoje ljudi koji se ljube i maze – spooning.

Morgengabe

U Njemačkoj za vrijeme Srednjeg vijeka bio je običaj da se prije svadbe obitelju mladenaca međusobno daruju. Budući suprug bi tako ponudio određenu “cijenu mladenke”, odnosno miraz, te ga predstavio ocu mladenke. To su nerijetko bile određene količine novaca, nekretnine ili bilo koji drugi vid bogatstva. Kasnije kad bi se vjenčali to bi otac mladenke proslijedio mladencima.

No, najzanimljivije od svega pak je sami Morgengabe, odnosno jutarnji poklon. Bio je to pozamašni poklon (vrijednosti otprilike trećine ukupnog miraza) kojeg bi suprug jutro nakon prvog konzumiranja braka poklonio svojoj supruzi. Morgengabe je u suštini bilo plaćanje njezine nevinosti, a koje je išlo samo u slučaju da je suprug potvrdio da je supruga doista bila nevina prije njega.

Još od Gentleman.hr

GUBITAK KOSE Ove tri svakodnevne životne navike vam pospješuju gubitak kose

Problem gubitka kose je nešto što svaki muškarac želi izbjeći. Vrlo je...
Pročitajte više o priči