Zašto je najbolje zaljubiti se u čitateljicu/čitatelja?

Jeste li ikad dovršili knjigu do kraja? Zbilja završili, ono, od korica do korica? Polako zaklopili to djelo s osjećajem laganog buđenja dok razmišljate o posljednjim rečenicama te ponovno dolazite k svijesti?

Udahnete duboko, iz dna svojih pluća dok sjedite tamo. Knjiga u rukama ili na krilu, a glava usmjerena slovima na posljednjoj strani ili zidu preko puta vas. Osjećate zahvalnost, zamišljeni ste. Imate čudni osjećaj kao da je dio vas upravo nešto dobio i izgubio. Iskusili ste nešto intimno, duboko, možda erotično. Upravo ste prošli intenzivnu, prolaznu metamorfozu.

Kao zaljubljivanje u stranca kojeg nećete više nikada vidjeti, boli vas žudnja i tuga istovremeno, zbog završene afere, ali opet, nekako ste zadovoljni. Puni od iskustva, tog spoja, bogatstva koje dolazi od probavljanja nečije duše. Osjećate se nahranjeni, bar na tren.

Ovakav pristup čitanju, prema časopisu Time i autorici Annie Murphy Paul, zove se duboko čitanje, praksa koja će uskoro nažalost odumrijeti. To je zato jer ljudi “prelete tekst”, više ne čitaju.

Čitatelji, oni koji ostavljaju glasovne pošte i pišu kratke tekstove na čestitke ili slično, danas su izumiruća vrsta. Njih je sve manje kako raste broj online tabloida. Najgori dio ovog ružnog odumiranja je to što su takvi čitatelji ugodniji, bolji, pametniji od prosječnih ljudi te možda jedini u koje se isplati zaljubiti se.

Prema istraživanjima iz 2006. i 2009. koje su proveli Raymond Mar i Keith Oatley, obojica psiholozi iz Kanade, oni koji čitaju fikciju sposobni su biti suosjećajni i imaju kapaciteta za “teorije uma”. Ovo zadnje znači da mogu prihvatiti tuđa mišljenja, uvjerenja i interese iako nisu njihovi.

Mogu se pozabaviti drugačijim idejama, a ne odbaciti ih odmah jer se razlikuju od njihovih. Iako se smatra da je ovo obilježje svih ljudi, treba znati da je za takav način djelovanja potrebno mnogo društvenih iskustava na mnogo razina kao bi se moglo doći do tih kapaciteta, možda je to razlog zašto je vaš posljednji partner bio toliki narcis.

Jeste li ikad vidjeli bivšu ili bivšeg s knjigom? Jeste li razgovarali o knjigama? Ako niste, promijenite tip. Nije iznenađujuće da su čitatelji bolji ljudi. Imati iskustva tuđih apstraktnih ideja o životu oslobađa tijela te se svijet nalazi u potpuno drugačijim okvirima gdje ne vrijede klasični zakoni fizike i biologije.

Imaju pristup stotinama duša i njihovu mudrost na dlanu. Vidjeli su stvari koje nikada neće shvatiti i doživjeli smrt stotina ljudi koje nikada nisu upoznali niti će ih upoznati. Naučili su kako je to biti muškarac ili žena. Znaju kako je to vidjeti patnju. Mudriji su od svojih godina.

Još jedno istraživanje iz 2010. koje proveo Mar osnažuje ovu ideju s rezultatima koji dokazuju da djeca kojoj se čita također razvijaju teoriju uma. Iako svi vjeruju da su njihovi klinci najbolji, oni koji čitaju imaju prednost jer se razvijaju na višoj razini te će biti prilagodljiviji i razumniji ljudi.

Čitanje oblikuje i unapređuje karakter. Svaki trijumf, lekcija, značajani tren protagonista postaje njihov. Svaka bol, gruba istina postaje njihova te se moraju nositi s njom. Putovali su s autorom, plakali s njim dok je pisao o svojim svjetovima, doživjeli tugu, frustraciju, proživjeli stotine života te se iz njih vratili u svoj.

Ako tražite nekoga da vas upotpuni, da popuni prazninu vašeg usamljenog srca, potražite izumiruću vrstu. Možete ih vidjeti u kafićima, parkovima ili u tramvaju. Imaju sa sobom ruksake, torbe, bit će znatiželjni, puni duhom i i znate ćete odmah kad počnete razgovarati.

Oni neće pričati s vama, oni će razgovarati

Pisat će vam u tekstu i stihu. Verbalni su, ali ne na iritantni način. Ne odgovaraju na pitanja i ne daju izjave već kontriraju teorijama, dubokim razmišljanjima i idejama.

Prema istraživanju Što čitanje radi umu koje je provela Anne E. Cunningham, sa Sveučilišta Berekeley u Kaliforniji, čitanje omogućava lekciju koju djeca u školi ne mogu naučiti. Prema autorici, opseg vokabulara koji raste tijekom života djeteta, pojavljuje se kroz izlaganje jeziku, a ne direktnom učenju.

Učinite si uslugu i izađite s nekim tko zaista zna koristiti jezik. Neće vas samo shvatiti, razumjet će vas. Trebali bi se zaljubiti samo u ljude koji su bliski vašoj duši. To bi trebao biti netko tko vas je taknuo najdublje te poznaje najdublje dijelove vaše unutrašnjosti.

Prema psihologu Davidu Comeru Kiddu, s Nove škole za socijalna istraživanja, “ono što rade najbolji pisci jest to da od vas učine pisca. U književnoj fikciji, nesavršenost likova tjera vas da nastojite shvatiti umove drugih”.

Ovo je dokazano ranije, dokazuje se ponovno i opet. Sposobnost spajanja s likovima koje niste upoznali čini razumijevanje stvarnih osoba lakšim. Čitatelji imaju razvijenu empatiju, možda se neće složiti s vama, ali pokušat će sagledati stvari iz vašeg kuta.

Nisu pametniji, mudriji su

Biti previše pametan je iritantno, ali biti mudar je interesantno.

Ima nešto neodoljivo u ljudima od kojih možete nešto naučiti. Potreba za dovitljivim razgovorom je važnija nego što možda mislite, a zaljubljivanje u čitatelja će poboljšati razgovor i dići ga na višu razinu.

Cunningham kaže kako su čitatelji inteligentniji, imaju povećane jezične vještine i pamćenje te uočavaju uzorke. Imaju bolje razvijene kognitivne funkcije od prosječnog čovjeka i komuniciraju promišljenije te učinkovitije.

Pronaći nekoga tko čita je kao druženje s tisućama duša. To je dobivanje iskustva od svega što su pročitali te mudrosti koja dolazi s iskustvom. Kao da se družite s profesorom, romantikom, istraživačem.

I vi ćete proživjeti tisuće života, odlučite li se za nekoga od njih.

Share on FacebookShare on Google+Tweet about this on TwitterShare on LinkedInBuffer this pagePin on PinterestDigg thisShare on RedditShare on StumbleUponEmail this to someonePrint this page