Evo kako sam postao sretniji, bogatiji i imam plan za budućnost

Neki dan mi je ona već pomalo klišeizirana krilatica, a koja ide ovako nekako “Ako radiš ono što voliš, onda je to kao da ni jedan dan u životu ne radiš” pravom smislu riječi dokazala o kolikom se doista bullshitu tu radi. Barem za moje pojmove. Osobno radim ono što volim i doista sam si život posložio, još uvijek si slažem, da sve ide u tom smjeru.

Prvo i osnovno, a generalno, da bi bili uspješni u nečem moramo biti maksimalno disciplinirani, moramo žrtvovati određeni dio svakodnevnog života te naposljetku moramo završiti taj započeti, planirani posao, odraditi taj zadatak. Čak i onda kada imamo najmanje volje i želje za radom, kada nimalo ne volimo raditi to što radimo.

Mnogi moji kolege, prijatelji požalili su se da zbog posla, zbog projekata ovog ljeta neće vidjeti ni mora ni plaže. Izjavili su to s na baš velikom, ali opet primjetnom sjetom u glasu. Razumljivo, kao odgovorni poduzetnici, zaposlenici, žrtvovali su sebi i svojoj obitelji još jedno ljeto. Još jedan odlazak na more. No, sretni su i zadovoljni što rade to što rade, ali opet pomalo tužni i nezadovoljni što ipak neće barem malo odmoriti u uživati na suncu, moru, plažama.

Njima, ako ni meni, koji jesam ovdje na otoku, nije nimalo poznat osjećaj kao da ništa ne radimo, jer volimo to što radimo.

Uglavnom, bitno je postići balans.

Kod mene se svodi na to da sam sretan što radim to što radim, što mogu primjerice dva i pol mjeseca u godini živjeti na otoku i u rujnu se vratiti na sjever i kontinent koji mi odlaskom ljeta već počinje nedostajati.

Uz pisanje, izradu weba za klijente kao primarnim djelatnostima kroz cijelu godinu tijekom ljeta sam si nakopao još jedan posao, iznajmljivanje apartmana. Kad isti pripremam za goste, nije da se osjećam da ništa ne radim, ali vjerujte, volim to raditi. Ne zato što sam potajno zaljubljen u metlu već zato što u tih par sati rada zaradim ponekad više nego mjesec dana pišući ili proizvodeći web stranicu za klijenta. Generalno volim taj posao, osim tih par sati.

ZANIMALO VAS JE:  Čitateljice i čitatelji Gentlemana, želimo da se komentarima ili člancima uključite u promoviranje boljeg, tolerantnijeg, sretnijeg življenja

Na kraju pak dana sam toliko izmoren, toliko istrošen da su rijetki dani da odem u more i osvježim se. Mogao bih. No, izabrao sam raditi ono što manje volim, ponekad i ne volim, ali znam da moram odraditi jer ću kasnije biti mirniji i sretniji. Osim toga u ovih 80-ak dana, za jednog kontinentalca u duši, mora je već i previše.

Umjesto forsiranja spomenute ljubavi prema poslu, počinjem forsirati i planirati odmor. Zaljubiti se u odmor. Šetnja, fotografija, vožnja motorom, kupanje, ljenčarenje na plaži, igranje omiljene računalne igre. To me veseli. To i radim. Redovito.

Moja osobna prednost je u tome što usred radnog tjedna, usred radnog dana dok su mnogi na radnom mjestu i čeznutljivo gledaju kroz prozore čekajući kraj radnog vremena, spontano mogu skočiti u more, zaroniti uz obalu, inspirirati se podvodnim životom, mogu nestati na par sati u vožnji motora, fotografiji, običnoj šetnji, izletu te se vratiti i završiti ovaj članak. Za to vrijeme drugi još uvijek čeznutljivo gledaju kroz prozor.

Naposljetku morat ću i ja završiti taj posao. Trgnut se, zagrijati stolicu. Tih nekoliko sati, dana, neću biti baš sretan što radim to što moram raditi, što sam si zadao. Ali injektirati ću si te male doze sreće i na kraju neću se toliko izmoriti, proizvod će biti kvalitetan, a ja voljan i oran za nastavak u istom tonu.

Ne ganjam lovu, ne ganjam sreću te živim iz dana u dan. Kada sam to doista počeo i živjeti sretniji sam, imam više novaca, a ponekad si čak i planiram budućnost.

Vrijednost ovog članka, odgovor na pitanje u naslovu je upravo u prethodne dvije rečenice. Za mene to je sreća, za mene to je uspješno vođen i proživljavan život. Živim u prezentu, u sadašnjosti tu gdje jesam. Ne trebam prozor za čeznutljive poglede jer gdje god pogledam mogu i otići.

ZANIMALO VAS JE:  MARIHUANA GOSPODO Nekima je trava zlo, nekima je super, a 10 000 studija otkriva pravu istinu

Baš mi se javila želja i inspiracija da uzmem fotić u ruke, nekoliko objektiva, filtera, stalak i odem nedaleko ne jedno mjesto gdje puca prekrasan pogled prema Velebitu i otocima sjevernog Jadrana. Odoh.

Tko je sve sretan danas?

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *