Postoje zatim pojave koje su zarazne. Poput bolesti, ovisnosti, popularnosti… i recimo gluposti te političkog šarlatanstva u vrijeme kada drugi proizvodne električne automobile, istražuju sreću i zatvaraju pokvarene revizore banaka. Postoje i pojave koje su samo prisutne. Svjedočimo im u njihovu začetku i nemamo pojma što će se s njima dogoditi. Njihov daljnji razvoj ovisi o nama, njihovim konzumentima. Takva je pojava craft pivarstvo u Hrvatskoj.
Teško je predvidjeti tko će preostati od svih tih novootvorenih pivovara i čija ćemo piva piti za pet godina. Osobno bih volio da prežive svi, ali nam statistika o preživljavanju start-upova nije u prilog. Kaže da bi preko 80% novootvorenih tvrtki trebalo zatvoriti vrata do pete godine poslovanja. Kaže i da to neće imati mnogo veze s nama potrošačima koliko s kvalitetom proizvoda, distribucijom, cijenama, stvaranjem branda i vojske sljedbenika. Ono što će imati veze s nama jest pozicija koju će craft pivarstvo imati u našim umovima, a time i životima. Hoćemo li craft kupovati kao što kupujemo generičko pivo i gledati na svoju omiljenu APA-u, IPA-u i saison kao jednu u nizu stavki u mjesečnom proračunu? Hoćemo li od nečeg prekrasnog napraviti jednosmjernu kapitalističku ulicu u kojoj on proizvodi, ja kupujem i tu prestaje sva naša interakcija? Ako će biti tako i ako ćemo samo razmišljati o tome na koliko će polica pivo stići i koliko će ga ljudi popiti, tada craft neće biti nikakva revolucija, a revolucija će postati termin jednoznačan terminu cool, super, jebenica… kako god govorili.
Da bismo zaista govorili o revoluciji, tad je potrebna promjena stavova, ali i ponašanja. Polazište svega su pivari i njihov odnos prema zajednici koja ih podržava. Mala je to zajednica u kojoj se tračevi i loše informacije šire brže nego u kakvoj maloj stambenoj zgradi. Zbog toga je potpuno nerazumljivo i neshvatljivo da ima pivovara koje ignoriraju svoje kupce. Pošaljite mail ili poruku, nazovite bilo koju industrijsku pivovaru i uvijek ćete dobiti odgovor. Kakav god bio, stići će. Pokušajte stupiti u kontakt s malim pivovarama i neke će vas od njih iznenaditi. Tako što uopće neće odgovoriti. Takve treba prekrižiti s popisa sudionika pivske revolucije. Njihove proizvode treba ignorirati. Jer ako ćemo odnos svesti isključivo na tržišni, tad one ne predstavljaju nikakvu novost. Tu su da iskoriste našu znatiželju i naknadu za svakodnevni rad. Ako se odričemo mnogočega drugog da bismo podržali proizvod koji je dvaput, triput skuplji od konkurencije (jer na klasičnom tržištu postoji samo konkurencija), onda bi bilo lijepo da taj proizvod nije samo proizvod. Potreban mu je sadržaj. Potrebno mu je značenje.
Pretvaranja društvenih bića u potrošače je na osobnoj razini jedna od najgorih promjena koja se na zapadu dogodila u proteklih nekoliko desetljeća. Neću reći ništa novo, već samo ponoviti da shvaćanje po kojem vlastiti život i identitet gradimo kupnjom proizvoda koji odlikuju različite životne stilove nismo profitirali, već duboko zagrezli u osamu i tjeskobu. Koga više zanimaju ove teme, dovoljno je samo pročitati izvrsnu knjigu Johna Restakisa Humanizing the economy ili pak posve drukčiju, ali s jednakim poučcima Tiraniju izbora Renate Salecl. Ono što nam je potrebno jest ponovno podruštvljenje, stvaranje društvenih mreža koje životima daju značenje i osjećaj sigurnosti, naposljetku zadovoljstva životom.
Druženje je revolucija. Jedina i prava. Provođenje slobodnog i profesionalnog vremena s drugim ljudima. Prava revolucija osobnih odnosa nastupa tek kad promijenimo obrasce ponašanja. U sve većoj mjeri smo navikli na druženja kod kojih postoje nepisana i stroga pravila. Svi sudjelujemo. Svatko daje pare. To ponekad zovu doprinosom. Ako ne daje pare, svatko nešto kupi i donese sa sobom. Takvi su nas odnosi temeljito lišili onog najljepšeg – poklona! Poklon danas uglavnom razumijemo kao obavezni dodatak rođendanima, imendanima i blagdanima. Pritom je krug zatvoren i sve se temelji na matematičkom reciprocitetu. Mjere se vrijednosti poklona i kad se godina završi, svi su matematički negdje na nuli. Prisila takvog reciprociteta najbolje se očituje u onim momentima u kojima razmišljamo da nekome moramo nešto pokloniti, a ne da želimo. Koliko je tih momenata u kojima moramo pokloniti?
Poklon je revolucija. Promjena odnosa matematičkog reciprociteta u odnos uzajamnosti je revolucija. To znači da poklanjamo bez da očekujemo nešto zauzvrat. To znači da poklanjamo značenja, a ne novčanu vrijednost. Pivo je tu krasan primjer. Pokloniti nekome pivo! Svi koji vole pivo znaju koliko je lijepo dobiti neko dobro, novo, drukčije pivo; ili pak pivo koje jako volite. Poklanjanjem craft piva mi ne poklanjamo samo kvalitetan proizvod, mi poklanjamo dio vlastite osobnosti, poklanjamo priču koja se kotrlja i koja je još u začecima. Poklanjamo vrlo često nešto novo, drukčije. Pravi doživljaj, reče moj kolega Milivoj Kuhar iz Craft beer vloga. Upravo je u tome poanta – u doživljaju, u radosti, a ne u robnoj razmjeni na unaprijed određen datum. Pravi poklon donosi radost onoj koja poklanja i onoj kojoj je poklonjeno. Zadovoljstvo je obostrano. Naši međusobni odnosi činom poklanjanja dobivaju novu dimenziju, dobivaju doživljaj i sadržaj. Svi koji su nekome poklonili pivo znaju koliko je tu sretnih momenata i događaja bilo, koliko je novih svjetova otvoreno, koliko je ljudi promijenilo mišljenje o tom krasnom piću i koliko ih je oduševljeno prihvatilo taj poklon i nastavilo ga sebi samima poklanjati. To je revolucija. Pritom je važno voditi računa o tri stvari:
- Čije pivo poklanjamo? Želimo li mijenjati naše međusobne odnose i stvarati zadovoljstvo nas i drugih, tad to nećemo činiti generičkom robom. Važno je poklanjati stvari/događaje koji imaju priču i značenje različito od pukog tržišnog. Ako je netko svu svoju energiju, ljubav, novac i vrijeme uložio da bi mogao praviti izvrsno pivo, onda ono zaslužuje da ga se poklanja. Ako je uložio samo vrijeme i novac, neka mu je sa srećom. Vrlo brzo ćete saznati tko je tko i tko cijeni to što poklanjate njegovu priču!
- Pokloniti nekome ono što voli ili ono što vi mislite da bi bilo lijepo pokloniti? Kad je riječ o pivu, osobno se uvijek priklonim kombinaciji toga dvoga. Ako bih pak morao birati, tad bih poklanjao što ja želim. U tome je faktor iznenađenja i mogućnost pravog doživljaja koji otvara nove svjetove.
- Poklanjate samo onda kada vam to čini zadovoljstvo. Kada očekujete uzvrat, tad ste promašili bit poklona. Uzajamnost se sastoji od toga da poklanjamo jedni drugima. Ja njoj, ona njoj, ona njemu… netko meni. Uzajamnost je temelj međusobnih odnosa zasnovanih na povjerenju, solidarnosti i zajedništvu. To su odnosi koji nas mnogo manje čine samima, nesigurnima, a zatim i tjeskobnima.
Najgore od svega što možemo činiti jest slijediti trendove posvemašnjeg atomiziranja koje nam nalaže potreba da vlastite identitete gradimo kupnjom generičkih proizvoda. Ili kupnjom proizvoda koji imaju priču, ali ju ne potvrđuju svojim odnosom prema zajednici potrošača. Jedini pravi put prema revoluciji jest udruživanje, druženje, smisleno pružanje otpora korporativnoj prisili uz dobro pivo. Ugasite TV, zaboravite na humoristične serije, dnevnike, otvoreno i slične potrošače čovjekova života. Popijte radije svako večer pivo s partnerom, suprugom, drugom, prijateljicom. Razgovarajte o tome što pijete i zašto baš to pijete. Razgovarajte! Zatim taj doživljaj poklonite i nekome drugome. To je underground! To je punk!