S druge strane ta se ista glazba proizvodi da bude plesna i pogodna za zabavu, što pak nas doista čini svojevrsnim depresivnim zombijima plesnih podija, ali svakako odličnim konzumentima alkohola i lakih droga.
Uglavnom u sprovedenoj studiji čija je koautorica Natalia L. Komarova, preslušano je preko 500.000 pop pjesama izdanih u Velikoj Britaniji od 1985. pa do 2015. godine te se došlo do zaključka da su pojmovi “sreća” i “raspoloženje” u opadanju, a s druge strane “tuga” i “depresija” su u porastu.
No, to ne znači da je generalno pop glazba 80-tih i 90-tih bila super sretna ili pak da se glazbeno izdavaštvo u 2015. u potpunosti posvetila izazivanju suza i depresivnih osjećaja slušatelja.
Istraživači studije su umjesto tog zaključka dali naglasak na tome da je ukupna sreća populacije u opadanju, a glazba samo prati taj trend te postaje depresivnija i tužnija.
Vratimo li pak se na početnu misao ovog, smisao je glazbe da nas oraspoloži i da nas zabavi. Danas ona to uvelike ne uspijeva.
Publika također ne podržava taj trend:
“Čini se da javnost voli sretnije pjesme, iako se svake godine objavljuje sve više i više nesretnih pjesama”, navodi se u studiji. “Dakle, izgleda da, iako je sveukupno raspoloženje u opadanju, čini se da ljudi to žele zaboraviti i samo plesati.”
Gospodo, nas još uvijek može oraspoložiti dobar stari disko 70-tih. A vas?
https://youtu.be/Jms2HSksTq4
