Međutim, od lipnja do rujna, ovo mjesto izgleda sasvim drugačije i pretvara se u oaze u kojima se pojavljuje bezbroj laguna. U njima se čak može i plivati jer temperatura dostiže 30 stupnjeva Celzijevih!
Naravno, sigurno se pitate odakle se usred pustinje pojavljuje voda koje ima tri mjeseca godišnje, a evo i objašnjenja.
Od siječnja do lipnja na ovom mjestu pada puno kiše, a od lipnja, kada se oblaci raščiste, od te vode koja se zadržala u pijesku stvaraju se “bazeni”, neki dužine i do 100 metara, a dubine i do tri mestra.
Nakon rujna, međutim, vjetar postaje puno jači i ta voda nestaje, kao da nikada nije ni bila tu, a Nacionalni park ponovo izgleda kao pustinja. Opet slijede obilne kiše i ciklus se nastavlja.
Zanimljivo, u ovim prirodnim bazenima ima i ribe jer je laguna povezana s obližnjim rijekama, pa ribe pronađu svoj put dotle.
Prizor je zaista nestvaran, ali nije baš lako stići do tamo. No svi se slažu da se putovanje isplati jer je priroda koja tamo dočeka turiste nevjerojatno lijepa.
