Posljednjih me dana malo oprao neki rant, malo sam ljut na sve oko sebe, na cijeli svijet. Svojevrsna muška faza predmenstrualnog sindroma, a možda je to ipak sam jedna međufaza koja dolazi s godinama i to baš negdje oko 40-te. Obljetnica koja je tu. Još kojih mjesec dana. Novo desetljeće, četvrto po redu. U kojem ću biti najpametniji, najjači i najsposobniji muškarac na svijetu. Svakako nema više zajebavanja.
Kriza srednjih godina znam da nije, jer bilo je kriza prije, bit će kriza i kasnije. Kriza srednjih godina je samo izmišljotina muških kukavica koji nemaju muda priznati da se boje starosti ili im je neugodno priznati da se kao ozbiljni muškarci u četrdeset i nekoj osjećaju i žele ponašati kao devetnaest godišnjaci. I mlađe.
Ja priznajem, ponekad kad klinac ode spavati uzmem njegove igračke i igram se autićima. Izgradim etažnu garažu od Lego kockica i upakiram sve aute u nju. Želim se ponekad igrati kao četiri godišnjak. I želim biti sebičan, želim se igrati sam i u tom trenutku ne želim dijeliti njegove igračke s njim.
Eto je priznam, ponekad sam balaviji i neodgovorniji od tinejdžera, ponekad sam najveća kukavica na svijetu, a ponekad ti je bolje da se ne zajebavaš sa mnom jer bi mogao završiti razbijena nosa. To je normalno, to svi prolazimo, ali samo neki od nas imaju dovoljno velika muda i životnog iskustva priznati si sve to.
Svatko tko tvrdi suprotno, pustite ga neka odraste, neka skupi iskustva u životu.
Gospodo, ovaj post neće biti previše gentlemanski, ali će biti muški, članak u kojem ću reći svima da neke fore, neke izjave više jednostavno ne drže vodu i nikako ih ne pokušavajte prodati meni i meni sličnim. Naslušao sam ih se puno. Uglavnom dovoljno da već na prvu mogu vidjeti koliko doslovno serete.
Vidim toliki potencijal u tebi.
Svi imamo potencijal. I najveća lijenčina kojoj je teško jednom mjesečno poslati mail Zavodu za zapošljavanje kako bi dobio svoju zakonom određenu naknadu za nezaposlene ima neki potencijal. Ako ništa drugo zbog svoje trome i lijene mase koja je na nekoj minimalnoj visini i potencijalne energije. Kad netko tko vas poznaje kaže da imate potencijala, slušajte ga. S druge strane kad netko, nekim čudom, tko vas prvi puta vidi ili vas je tek upoznao kaže da imate potencijala, jedini prikladni odgovor je “Ajde ne seri, kod mene to ne prolazi” (osim u kontekstu one lijenčine prijavljene u Zavod).
Ovo sam/ću učiniti samo za tebe.
Kad mi netko prodaje takve pripovijetke prvo što ću napraviti je odmah uzvratiti uslugu i zauvijek takvog lika izbaciti iz života. Jer to upravo takve osobe i žele – imati vas kao dužnika usluge. Ne vjerujete? Ok, puštam vas da osjetite na vlastitoj koži.
Ne radiš za mene, radiš sa mnom.
Kad ili ako to čujete od svog šefa ili nadređenog, a paralelno s takvim izljevima zadržava svoju šefovsku poziciju, određuje vašu plaću dok sebi isplaćuje veću plaću i prvi je na platnoj listi onda znate da priča gluposti i da želi samo na jedna jeftin, lažljivi način iz vaš izvući maksimum za iste pare.
Upravo sam o tome razmišljao!
Nisi. Nisi bio ni blizu. Samo pokušavaš pokupiti sve zasluge za moju odličnu ideju.
Inače ne dajem drugu šansu, ali za tebe ću učiniti iznimku.
Nemoj. Iskreno, ako je nekome stalo do vas i da vam pruži drugu, treću, petu, desetu šansu, taj će zašutjeti i neće vas zasipati ovakvim egomanijakalnim izljevima. Kad to čujete, na isti način i reagirajte – hvala, ako je baš tako, onda ću se ipak malo potruditi oko toga.
Baš sam mislio/mislila na tebe.
Kad to čujete od svoje bolje polovice, ok, razumljivo je da misli na vas, a ne na susjeda ili susjedu. Sve ostalo uzmite s rezervom jer nije uvijek dobro i poželjno da netko misli na vas. Upitajte ga/nju – A zašto? U kom kontekstu? Karte na stol.
Da, upravo sam malo kontemplirao i razmišljao o “ubaci neki žargon ili profesionalni izraz”
Svaka budala može uz malo vježbe proizvesti rečenice koje će izgledati kao da ih govori iznimno pametna osoba. Ako se bavite nuklearnom fizikom i paralelno razvijate vlastitu teoriju struna onda vam je to dio života, dio vas i nećete na sva vrata naglašavati nešto što imate i malom prstu jel’?
Majstore. Šefe. Junače. Prijatelju.
Osim ako se radi o osobi koju poznajete i s kojom ste na tom nivou razgovora, ali obično tome nekom nije stalo do vas ni toliko da vam se osloni s imenom. Koristeći ovakve nazive sigurni su da vas neće povrijediti, uvrijediti (ali ne da bi vi bili bolje, već da bi oni bili bolje), a opet s druge strane zaboli ih uopće za vaše postojanje.
Da je riječ o tebi ja bih ti pomogao i učinio sve što mogu da ti pomognem.
Ne bi, bila je riječ o meni jednom i nisi. Obično si sebično smeće koje ne samo da ne želi pomoći već želi i nabiti osjećaj krivnje zato što primjerice vi ne želite pomoći njemu. Ako želite nekome pomoći pomognite, bez obzira na sve.
Joj, nećeš doći?! A baš sam planirao/planirala savršeni provod.
Kako to da su planovi postali savršeni tek kad si saznao/saznala da ne mogu doći?
Nadopunite gospodo, slobodno nadopunite komentarima. Nemojte se sramiti.
