Stoga, koliko god htjeli djetetu dati punu slobodu u razvoju, odrastanju, a što bi i trebali, ona je ponekad i kontra produktivna. Stoga osnovne manire koji kreću od spremanja sobe, stavljanja stvari na svoje mjesto pa do zajedničkih objeda je nešto što je naša dužnost i odgovornost.
Danas živimo i vremenima, a čemu sam i osobno svjedok, gdje prevladava, a ja to zovem, roditeljska nebriga, iako to ona možda i nije u pravom smisli riječi, ali budimo realni ponašanje djeteta slika je naše uloge u djetetovom životu.
Prije nego nastavimo, spomenimo još samo da je potrebno dijete učiti i onim osnovnim riječima dobrih manira kao što su oprosti, hvala, molim. Isto tako poštivanju i pozdravljaju starijih osoba, no to je već neka druga tema.
1. Spremanje svoje sobe
Nikad nije radno djetetu pokazati i učiti ga da sprema svoju sobu. Spremanje kreveta, spremanje igračaka u svoje kutije, spremanje odjeće u ormare, stavljanje prljavog veša u košaru za prljavi veš, smeća u koš za smeće. Uglavnom neka djetetova soba bude uredna, ali imajte na umu da postoji velika razlika između nereda i kreativnog nereda. Djetetova soba je djetetova domena i djetetova odgovornost, stoga je potrebno i djetetovo održavanje sobe.
2. Stavljanje stvari na svoje mjesto
Kontraproduktivno je zabranjivati djetetu da uzima stvari za ostale. Primjerice alat za popravke po kući, neka ih koristi vaš trogodišnjak, ali uz vaš nadzor. No, ono što je bitno je da nakon korištenja, odnosno igre, vaš alata stavi na svoje mjesto, odnosno tamo gdje je uzeo.
3. Poštivanje privatnosti drugih članova obitelji
Da, dijete će nenajavljeno ulaziti u kupaonicu, wc, spavaću sobu u bilo kom trenutku. Dijete naime nije upoznato sa konceptom privatnosti i srama. Stoga dijete trebate učiti da prije ulaska u neku prostoriju, a gdje su zatvorena vrata kuca, pita da li može uči. Isto tako učiti dijete da postoje prostorije u kući, stanu u koje bez obzira na vrata treba kucati prije ulaska.
4. Pravovremeni dolazak za stol
Prvo je potrebno razviti rutinu kad je doručak, ručak i večera, a nakon toga učiti dijete da pravovremeno dolazi za stol. Ako je većera u 18 sati, dijete treba nakon poziva roditelja prestat sa igrom, gledanjem TV-a te sjesti zajedno sa ostatkom obitelji za stol.
5. Pomaganje u kućanskim poslovima
Na početku sve što je potrebno je da omogućite djetetu da vam pomaže, da sudjeluje u kućanskim poslovima koje obavljate. Usisavate li, dopustite mu da i on drži cijeva za usisavanje, kod pranja posuđa dopustite da u dijete namoči ruke, neka kuha sa vama, neka sudjeluje. Steći će naviku i kućanski poslovi će mu postati nešto sasvim normalno.
6. Slušanje prijedloga i kritike roditelja
Da, dijete je uvijek pametno i ono sve zna. To nije ništa strano i sva djeca se tako osjećaju. Slušanje kritike i prijedloga roditelja ponekad je teže nego mi mislimo, ali to je nešto što treba učiti od malih nogu. Paralelno s time učiti će i poštivanju stariji i drugih osoba. Naravno nikako ne zabranjivati djetetu da ispriča i svoju stranu priče. Najbolje za to je povremeno ili redovito organiziranje takozvanoga obiteljskog vijeća. Veselog, a ozbiljnog druženja u kojem se raspravlja o problemima, vijeće u kojem svi imaju pravo glasa i u kojem svatko sluša svakoga.
7. Ne posuđivati tuđe svari bez dopuštenja
Jer u protivnom to bi se moglo definirati kao krađa. Bez obzira da li se radi i predmetu članova obitelji, ukućana ili prijatelja dijete je potrebno učiti da prije posuđivanja neke stvari pita imaoca te stvari za dopuštenje.
8. Ne monopolizirati TV, telefon, računalo
Iako u današanje vremena svaki ukućan ima svoje računalo, pa čak i TV prijamnik, postoji ona stara da je dijeljenje vrlina koju moramo njegovati. Dakle, ako zajedno gledamo TV moramo postignuti kompromis. 10 minuta crtića, 10 minuta vijesti. Isto je i s računalom. Možda nije na odmet napraviri i vremenski plan korištenja zajedničkih zabavnih uređaja. Isto tako ako dijete gleda crtić na TV prijamniku imajmo na umu da preglasno gledanje možda smeta ostale članove obitelji.
Za učenju manira i bontona nikad nije rano, ali isto tako nikad nije ni kasno. Kod male djece to je najbolje raditi kroz igru i zabavu te kako dijete raste cijeli taj proces voditi u neke ozbiljnije i odgovornije vode.
